13.07.2009.
Anatomy of a Cable Car on the bright side of the Moon
Svaki život ima svoj početak i kraj, tako i moj, tako i tvoj. Život bi trebali živjeti jer se inače nebi zvao život.
Početak svakoga dana doživljam isto, ranojutarnje buđenje uz spremanje kreveta mog brata. Svakako da me to razljuti, ali svejedno smo si na neki način dobri. Zabavljamo se tako da mlatimo jedan drugoga. Uživa u tome. Kako god ovo zvučalo bolesno, bratu se sviđa. Barem mu to mogu pružiti pošto ga ne puštam na računalo. Možda vam ova priča zvuči nekako nasilno, ali to nije ništa opasnog. Sviđa mi se njegov način života. Pametno gleda na svijet te ga prilagođava sebi. Čini ga jednostavnijim za svakodnevno koračanje. Voli seks (iako ne zna što to konkretno znači), divljanje, proživljavanje agresija na bilo kakav način. Brzo odustaje od zadatka, ali će se brzo njemu vratiti kada ga detaljno analizira (ili skupi hrabrosti). Ne znam zašto, no žudi za željom da on također ima Facebook. Ah, ti maleni ljudi sa sedam godina.
I tako. Nakon buđenja, pranja zubi, slijedi ono doba kada su ljudi već budni. Razgovaraju s prijateljem ili nekim bližim što danas planiraju, a što će prebaciti na sutrašnji dan.
Za mene, kao i za većinu ljudi moje dobi, prijepodne (ako je radni dan) je jednako riječi škola. Svaki dan je drugačiji. Razlikuje se od prijašnjeg i sutrašnjeg. Svakojake šale izađu iz usta upravo kada si u školi. Profesori govore kako im se ne sviđa naše ponašanje, no duboko u sebi znaju kako im posao bez nas predstavljao jedno raskrižje bez automobila. Jedni druge činimo sretnima. Jedni druge ispunjavamo. Kroz školu steknemo to posebno iskustvo, uz školu starimo te uz školu živimo naš život. Zbog toga nam je teško zadnji dan kada vidimo razrede, hodnike i samu školu. Osjećamo kao da odbacujemo stari život i započinjemo novi. Teško nam se rastati od prijatelja jer oni su nam gradili samopouzdanje, činili nas starijima te nam oduzimali vrijeme dosade koje su pretvarali u zabavno vrijeme. Svakako bi se svi trebali zahvaliti našim prijateljima iz klupe ili barem se sjetiti njih nakon što svatko krene na svoju stranu.
Otišlo nam vrijeme jutarnje. Upoznali novo vrijeme koje dugo živimo. Upoznajemo nove ljude, šalimo se na račun drugih, nadmoćnijih od nas.
Papiri su na zidu. Upotpunili smo našu mladost znanjem i iskustvom. Pokušavamo to primjeniti na najbolji način. Posao nas nekad zna izluditi, ali znamo da ne smijemo odustati jer time omogućujemo našem i tuđem životu da i dalje živi. Brinemo za sebe i druge. Ne možemo samo tako odustati. Gledamo kako drugi se bude te žive prijepodne. Želimo da ljudi koji žive budu sretni. Želimo neka se i njima posreći te da budu sretni kada stigne poslijepodne, kada se sunce priprema na spuštanje. Svakako da želimo mlađima sve najbolje...
Večer je tu. Već osjećamo umor u tijelu, mislimo si u našim glavama da još malo i onda možemo otići.
Svakako da nas pogled na mlade koji su već izrasli u velike čini veselima. Sretni smo jer smo im toliko pružili u životu. Nismo im previše, a ni premalo pružili. Iskoristili su dar te sada postali odrasli, ispunjeni znanjem, zadovoljnim onime što rade. Već je večer. Šalica čaja polako se prazni. Kao da je bilo jučer kada smo popili jutarnju kavu ili čaj. Nismo razmišljali o tome da nam je šalica vrijeme. Šećer se već otopio u čaju. Ljubav i sreća su topli. Naravno da se otopio. Svatko se osjeća ugodno u lijepim stvarima. Čaj je skoro pa i nestao iz šalice. Još su poneke kapi ostale u njemu. Kada legnemo u krevet gotov je dan.
I tako odzvonila ponoć. I moja i tvoja. Čajeve posljednje kapi su isparile, papir na zidu je izgubio nekadašnju boju, prijatelji iz škole su također otišli, braća se sada na nas prisjećuju. Na nas i vrijeme provedeno s njima.
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
LINKS...
Facebook: Filip Grabant
Twitter: Raving_Rabbit
Last.fm: Raving-Rabbid
Hit Counter
Pjesme
S TOBOM SAM
Stojim na mostu,
Čekam u tami,
Mislio sam da ćeš doći.
Ništa osim kiše,
Bez tragova na podu,
Slušam, ali ne čujem nikav zvuk.
Pokuša li me tko naći,
Da me ponese kući.
Hladna noć,
Pokušam shvatiti taj život.
Želim da me uhvatiš za ruku,
Pokažeš novo mjesto,
Jer ne znam tko si.
Gledam nepoznato mjesto,
Tražim lice,
Jeli tko tu, znam.
Jer ništa nije u redu,
Sve je u neredu,
Nitko ne voli biti sam.
Pokuša li me tko naći,
Da me ponese kući.
S tobom sam.
S tobom sam.
Za pregled starijih posteva prije privremenog zatvaranja bloga (sve ispod 7.2009.) otiđite na arhivu.
Credits
Design: W
Basecodes: detonatedlove¦
Image: Kurt Halsey
Texture: horizonroad
Inspired by: Matchbook Romance
Prilagodba: duckdz.
|
